SDP Sisačko-moslavačke županije

>>11.10.2006. IZA MIKROFONA ŽUPANIJSKE SKUPŠTINE

Dok se u petak, 06. listopada ispred mikrofona Županijske skupštine vodila žestoka i (ne)logična borba oko usaglašavanja dnevnog reda 8. sjednice, dotle se je iza mikrofona vodio bizarno-tragikomičan vijećnički razgovor u klupama oporbe. Naime, tijekom svoje diskusije ispred mikrofona, HSP-ov vijećnik Željko Kardaš je objašnjavao svoje uvjerenje kako je određena inicijativa grada Kutine pravovaljana unatoč tome što je nije izglasalo Gradsko vijeće nego je o njoj samostalno odlučio njen gradonačelnik... Tom prigodom je gosp. Kardaš završio svoj govor pošalicom na svoj račun: „Gospodin Žmegač je predložio u ime grada jer – on je gradonačelnik koga su građani izabrali – kao što će, daj Bože, sutra izabrati i mene...“ Vraćajući se u svoje oporbene klupe i sjedajući na svoje mjesto dobacio je kolegama: „Odoh ja u četnike!“ Na to će hitro odgovoriti njegov oporbeni kolega Ivica Vulić, inače zamjenik predsjednika Županijske skupštine u bivšem sazivu, riječima: „Ako odeš u četnike, onda ćeš lakše postati gradonačelnik!“

Nije mi cilj raspravljati o bizarnosti ovakve komunikacije niti tražiti odgovor na pitanje kome je ovo i zašto bilo namijenjeno. Sve je, dakako, poprilično jasno i očigledno... No, važnije je ovo prenijeti javnosti jer slušatelj radija nije čuo ove i slične oporbene diskusije iza mikrofona. A, vjerojatno, ni tiskani mediji, ma koliko željni senzacije – to neće prenijeti. I dok se s jedne strane mikrofona, one – ispred – svi trude biti gospoda i uvjeriti svoje glasače u svoju vijećničku mudrost, s druge strane skupštinskog mikrofona, one iza, baš kao i u Sabornici RH najbolje se vidi i naslučuje tko tu ustvari i zbog čega sjedi... Nivo skupštinskog ponašanja, razgovora i ljudskog ophođenja što sve zajedno ocrtava stvarnu, a ne medijima predstavljenu, vijećničku razinu te političku pismenost, inteligenciju i viziju, najbolje se iščitava upravo kroz ono što se događa u vijećničkim klupama, daleko iza mikrofona.

Kome se, čestim oživljavanjem četnika, u Skupštini Sisačko-moslavačke županije podmeće i koga se želi pogoditi? S kojim pravom se pokušava omalovažiti kolege u skupštinskoj vijećnici i zašto? Četnike kojih nema –sigurno ne! Očito je tu ostao isti nivo, vjerojatno i ista kuhinja, na koju se zgražala čitava Hrvatska, a javnosti je obznanjeno krajem vladavine bivšeg župana i njegove „maramice svilenice“. A zar se i moglo očekivati nešto drugo?! Dok su se u bivšoj oporbi a sadašnjoj poziciji gotovo svi promijenili, u bivšoj vlasti a sadašnjoj oporbi – isti ljudi, ista tematika, isti nivo. Pa i kada četnika, hvala Bogu, već odavno nema – oni će sami stvoriti četnike u Banovini. Oblače četničke uniforme, jedni osobno glume četnike dok se drugi bave produciranjem filmova o četnicima. Možda i u skupštivskoj Vijećnici zazivaju četnike iz čiste dosade jer nemaju s kim voditi razgovore, a i prave teme im nedostaju! Godinu dana su redovito napuštali skupštinsku vijećnicu te tako omalovažavali svoju službu i (svoje) birače. A sada, kada su službeno odlučili ostati – bave se četnicima! Kažem „službeno odlučili ostati“ jer kraj sjednice je oporba ionako dočekala više nego li prepolovljena. Većina ih je brzo otišla, valjda iz dosade, budući da četnike u Skupštini nisu sreli.

Mislite li da njihovo ponašanje jest takvo kakvo je samo zato što nisu na vlasti? Možda ste u pravu a možda i niste. Uopće ne sumnjam da ih boli to što nisu na vlasti. Čak jako boli! Ali još i više boli to što „nik'dar“ više neće biti „kak je nek'dar bilo“! Demokracija je unaprijeđena, svi građani Sisačko-moslavačke županije se osjećaju ravnopravni, a gospodarstvo je pokrenuto. Svuda oko nas se, sve više i više, radi i gradi. Nemamo vremena za četnike, njih smo poslali u ropotarnicu povijesti. Oprostite gospodo, imamo druge i važnije poslove. Kako ispred, tako i iza mikrofona!

Na brzinu ste si pokušali priskrbiti poneki (kutinski) politički poen razdvajanjem Doma zdravlja. Vjerojatno ne znate da i naša, kutinska organizacija SDP-a tako razmišlja. I ne želite primjetiti da ni mi nismo protiv toga! Vjerovali ste kako ste našli ključ našeg razbijanja, pa ste, bar na početak sjednice – po prvi puta – došli svi zajedno! Ali ste zaboravili kakvu ste nam župniju ostavili, koju visinu BDP-a naših građana, kakav proračun... I ne želite se strpiti da Povjerenstvo izračuna što je najbolje i – tko će to platiti. Jer – naša koalicija jesu časni ljudi koji čine odgovornu vlast! A vi ste ionako naučili da vas ni loša djela, a kamo li loša obećanja ništa ne koštaju!

Reče nam, u pauzi sjednice, jedan između vas: „Lako je biti u opobi!“ Parafrazirajući onu davno izrečenu da je politika – kurva, časni Vlado Gotovac je rekao: „Kažu vam da je politika kurva, a ja vam kažem da je politika kurva kada je – kurve vode!“ Da, u tome se jedino slažemo: „Lako je biti u oporbi“. Dodali bismo samo: toliko lakše koliko ste neodgovorniji! Baš zato, vas i nije brige – tko će to platiti. U oporbi su dvije stvari najlakše učiniti: tražiti i obećavati. A mi želimo, nakon obećanja i dati! Ne želimo glumiti visoke teme ispred mikrofona a tratiti dragocijeno vrijeme bezvrijednim stvarima iza mikrofona. Želimo biti vjerodostojni! S obje strane mikrofona! (jbt)